Kijevski listići
utorak, 04.12.2007.
[požeža] #2!!
Sumnjam da je itko očekivao da će ova tema imati nastavak. Ali ima. I to kakav! Za filmove kažu, i slažem se, da je drugi dio uvijek lošiji od prvog. Da je ovo film, nitko to zasigurno ne bi ni pomislio, kamoli rekao.
Ovaj vikend proveli smo na vikendici Ukrajinke Tanje. Nas 5- protagonistički trio fantasticus, Tanja i momak joj. Njima ću kasnije posvetiti poseban dio jer svakako zaslužuju. Vikendica je 28 km od Kijeva, u selu Hotjanivka. To zapravo i nije selo, već kompleks vikendica, i to uglavnom Kijevljana. Još davnih dana profesori su od države dobili dio zemlje nedaleko Kijeva, i tamo izgradili kućice - isključivo vikendice jer se takva naselja ne mogu registrirati kao mjesto boravka.
Vikendica je prekrasna, relativno velika i super uređena, s udobnim krevetima. I ima saunu! Nakon cijelog dana prežderavanja, odmaranja i zabavljanja, pao je mrak, a s njime i snijeg. Idila. Vatra je gorila u vrtu još od roštilja, mi smo sjedili na terasi i uživali… A zatim smo odlučili da je vrijeme za saunu. Svatko je dobio potrebnu odjeću – ručnik. =) Prvo su cure išle, onda momci. Odlična je ta sauna, sam se preznojavaš, a onda poslije ravno na snijeg. Ni ne osjećaš hladnoću, i baš godi. I tako smo se izmjenjivali – prvo cure 10 min, pa momci, pa opet mi… Nakon trećeg puta, došao je opet red na cure. No, mi smo se prvo slikale i kokodakale pred vratima saune, kad li odjednom – dim. Ne para, već baš dim. Iz saune. Sauna gori.
Uskoro su stigli i Tanjini roditelji. Otac se odmah bacio na provjeravanje situacije, a majka nam je izrecitirala ukrajinsku pjesmicu koja otprilike ovako zvuči:
„Oženio glupan glupaču, nisu znali što bi, pa su spalili kuću.“
A zatim je došao i otac, te rekao da je ionako već bilo krajnje vrijeme za remont. Potom su zajedno zbijali šale, te otišli. Ja još uvijek ne vjerujem…
Drugi dan prošao je hedonistički. I bez ikakvih opasnosti. Udomili smo susjedovog mačka, koji je pola večeri proveo pod jaknama. Napravili smo snjegovića - kod njih se snjegović kaže „snjigova baba“, tak da smo mu/joj i grudi stavili. I mačka na glavu. Išli smo i do rijeke. Izgrudali smo se, a zatim pjevali oko vatre na snijegu. K'o u nekom filmu. Hihi.
Sve u svemu, fenomenalan doživljaj. A razmišljamo i da se prijavimo u DVD, sad kad imamo radnog iskustva.
Naravno, smislila sam si prikladni nadimak Pogor(ah)ela.
Na Ninekovom blogu bit će i koja slika...
